Arhangel

12.05.2008., ponedjeljak

Ministrovi pokusi

Prije tjedan dana na naše su ulice bili izišli hrvatski srednjoškolci. Prije nekoliko dana to su učinili i hrvatski studenti. Prosvjedom protiv ministra prosvjete, znanosti i čega-li-već-ne Dragana Primorca, odnosno politike koju sa svojim Ministarstvom taj nadobudni čovjek provodi, naši su srednjoškolci, napose maturanti, i studenti konačno u ovom društvu pokazali da im je odavna prekipjelo da ih se tretira kao zamorce na kojima će dotični Ministar i njegovi istomišljenici provoditi svoje pokuse s državnom maturom i bolonjskim sustavom u visokom školstvu.
Ovi su prosvjedi vrlo znakoviti iz više razloga. Najprije, dogovoreni su putem interneta i elektroničke pošte; sudionici se prije izlaska na ulice uopće nisu morali susresti. To je omogućilo i istovremeno prosvjedovanje u više hrvatskih gradova.
S druge strane, naša je mladež pokazala da se sa njihovim školovanjem ne mogu provoditi promjene učestalošću poput one kojom se mijenja ulična moda. Razlog tome je jednostavan – školovanje je sustavan proces u kojemu se pravila moraju na vrijeme znati, ona moraju biti logična, tj. otvarati perspektivu za nastavak školovanja i, povrh svega, ista pravila moraju vrijediti za sve. Svi ovi uvjeti, i oni koji iz njih proizlaze, u do sada provedenim Primorčevim reformama nisu poštivani tako da se stječe dojam da se stihijski provode reforme koje su nekom netom pale na pamet.
Npr. kako se može dogoditi da se na prijemnom ispitu za različite smjerove na Filozofskom fakultetu u jednom našem gradu postavljaju ista pitanja!? I to ona iz opće kulture koja nemaju izravne veze s prirodom studija koji se želi upisati! Ili, kako je moguće da diploma nekog studija donosi zvanje kojeg nema u Zakonu o radu ili Zakonu o visokom školstvu!? Zašto svi studenti nemaju iste uvjete prilikom upisivanja studija i studiranja!? Prilikom prijave natječaja za studentske domove!? Ova i slična pitanja već godinama postavljaju naši studenti i srednjoškolci.
Javna je tajna da naše školstvo grca u problemima. Jednako tako, javna je tajna da se ti problemi već desetljećima sustavno «metu pod tepih». Sjetimo se samo tolikih slučajeva zlostavljanja djece u školama, psihičkog i tjelesnog, od strane nastavničkog kadra kao i od strane drugih učenika! Slično je i na nekim fakultetima. Na jednom je profesor na Katedri pedagogije bio tužen zbog spolnog šikaniranja studentica, a na istom je fakultetu izbila pobuna studenata povijesti zbog terora jednog profesora i njegovih asistenata, pobuna koja je uključivala i sudsku prijavu zbog zastrašivanja. A što je tek sa slučajevima koji su pomno skriveni daleko od pažnje medija!?
Sva ova i tolika druga pitanja uzrok su srednjoškolske i studentske pobune. Naš ministar Primorac, dakako, i ne pomišlja barem ponuditi ostavku, što je u zemljama razvijene demokracije i političke kulture normalna stvar. Namjesto toga, Primorac se smjesta, tobože, svrstava na stranu prosvjednika, kao da on sam nema veze s problemima zbog kojih se srednjoškolci i studenti bune! Na takav način naš ministar Primorac samo, po tko zna koji put, pokazuje koliki je beskičmenjak, čovjek bez stava koji će se oportunistički znati prilagoditi svakoj situaciji kako bi njegova stražnjica i dalje ostala sjediti u udobnoj ministarskoj fotelji i kako bi se njegov bankovni račun i dalje debljao novcem od ministarskih primanja i, recimo to iskreno, plodova korupcije koja je u vrhu politike, gdje pripadaju i ministri, kao i u školstvu na svim razinama, vrlo raširena pojava.
U cijelom ovom slučaju nije važan ni ministar kao osoba niti stranka kojoj pripada. Važna je politika glede školstva koja se odavna pokazala trulom i koju je potrebno hitno mijenjati ako ne želimo da nam generacije koje dolaze (p)ostanu poluobrazovane, a oni koji nešto znaju i vrijede i dalje u redu čekaju pred veleposlanstvima zapadnih zemalja.

<< Arhiva >>