Arhangel
11.02.2008., ponedjeljak
Ponos i prijevare
Najnovija akcija Ministarstva unutaršnjih poslova i USKOK-a pod nazivom «Dijagnoza» raskrinkala je lanac korupcije u bolnicama u Splitu i Osijeku, lanac povezan s izdavanjem lažnih potvrda kojima su se lažni pripadnici HV-a i HVO-a domogli braniteljskih mirovina i ostalih povlastica. U to su klupko bili upetljani neki liječnici kao i djelatnici Mirovinskog fonda. Riječ je o skupinama i pojedincima koji nisu povezani s kolektivom ili upravom spomenutih bolnica, ali su na časnu službu liječnika i istinitih hrvatskih branitelja navukli silnu ljagu. Iako mediji prenose ovu vijest u udarnim terminima i na svim naslovnicama, korupcija vezana uz izdavanje lažnih dijagnoza kojima se zatim dolazilo do braniteljskih mirovina i povlastica nije ništa novo pod suncem hrvatskog podneblja. Javna je tajna o kojoj i ptice na granama cvrkuću kako je u Hrvatskoj već godinama na djelu prava inflacija lažnih branitelja i još lažnijih ratnih vojnih invalida koji su se pojagmili za novcem koji iz državnog budžeta ide za potrebe razvojačenih branitelja i onih koji su u ratu izgubili svoje zdravlje. U tom smislu gledano, akcija kojom se MUP i USKOK hvale vjerojatno je tek kao vrh ledene sante čiji manji dio biva vidljiv iznad površine. Zapravo, nekolicina uhićenih u ovoj akciji grebanje je po površini Pandorine kutije korupcije u hrvatskom zdravstvu i uređenju popisa i prava onih koji za sebe tvrde da su upravo oni bili ti koji su nam obranili Domovinu. Ne vjerujemo da će aktualna akcija znatnije riješiti pitanje korumpiranosti hrvatskog društva. Stanje u hrvatskom registru branitelja od početka Domovinskog rata je kaotično. Broj branitelja rapidno je rastao od kako je Domovinski rat 1995. godine završio. Mnogi su u statusu hrvatskog branitelja ili vojnog invalida vidjeli materijalnu i financijsku korist, a ne svjedočanstvo žrtve koja se prinosila na prvim crtama bojišnice od 1991. do 1995. godine. Tim je procesom, prema nekim podacima, broj branitelja i «branitelja» do danas porastao do oko 480 000. Ruku na srce, takva brojka imponirala bi svakoj velikoj državi, a kamo li ne maloj Hrvatskoj. Zemlja koja bi u ratu imala takvu ljudsku silu ne bi imala problema s ljudstvom tijekom rata kakvih je imala naša Hrvatska i rat ne bi bio potrajao pune četiri godine. I sam se autor ovih redaka, iako je u vrijeme spomenutog rata još bio dijete, sjeća mnogih vojnih obveznika iz vlastitog susjedstva koji su u jesen 1991. iznenada morali ići na hitan «posao» u inozemstvo ili «posjet» rodbini u Njemačkoj! Posjet koji se bio oduljio pune četiri godine, gle čuda; četiri godine sve dok Domovinski rat nije završio! Jednako tako, Arhangel se jako dobro sjeća nekih koji su se tada zaklinjali kako su zapravo teško bolesni i kako imaju «psihičkih problema» koji im, eto, onemogućavaju nositi oružje. Isti ti tipovi kasnije su obnašali dužnosti u jedinicama lokalne samouprave. Tada, valjda, «psihičkih problema» nisu imali. Za to je vrijeme Arhangelov otac bio na južnom bojištu. Čitavo to vrijeme. On nije imao «psihičkih problema». Mi smo bili (i ostali) obični, mali ljudi, sirotinja s juga koja nije imala drugog izbora nego ići braniti rodnu grudu. Često i bez sredstava za ratovanje, ali srca puna ljubavi prema svome domu i svojoj obitelji. Arhangelov otac ni danas nema status branitelja. Nema ni braniteljsku mirovinu. Tvrdi da mu stakav status ne treba niti ga želi jer ga to stavlja u isti koš s prevarantima koji su iskoristili i rat i Hrvatsku za neke svoje probitke. Arhangelov tata i dalje radi svoj stari posao. Posljedice rata vidljive su na njegovom tijelu kao i na njegovoj duši. Tijelo mu je izmoreno, ali duša je puna mira. On je branio svoju obitelj i svoju Hrvatsku. I za to na traži nagrade od korumpiranog sustava. Mir koji mu Bog daje njegova je nagrada. Arhangel se ponosi i tatom i svakim istinitim hrvatskim braniteljem. |